Jučerašnje glasovanje u Sobranju Republike Makedonije nagnalo me da napišem par redaka, svidjelo se to nekome ili ne. Smatram se neovisnim, slobodnomislećim, obrazovanim stručnjakom za makedonsku povijest književnosti, što je usko vezano s makedonskom poviješć kroz stoljeća i puknuo bih kada ovi ne bih napisao. Počam od Carigradske konferencije pa nadalje, Makedonci u pregovorima s Europom nisu imali sposobnih intelektualaca da na “evropskom stolu” konkretno iznesu svoje probleme. Taj se problem proteže stoljećima i dovodi Makedoniju u situaciji u kakvoj je danas. Od momenta kada politika preuzima glavnu riječ, Makedoncima ide loše. Razlog je vrlo jednostavan. Svaki pregovarač, koji govori u ime svoga naroda, mora dobro poznavati povijest svoh naroda, da bi jakim, povijesno utemeljenim argumentima branio pozicije svoga naroda. Od utemeljenja neovisne Makedonije to nije slučaj, koji se samo pogoršava dolaskom na vlast ljudi koji o vlastitoj povijesti pojma nemaju, koji su nepismeni, neobrazovani, koji ne slušaju struku, ne obaziru se na mišljenja MANU, povjesničara, jezikoslovaca, neovisnih intelektualaca. I to Makedoniju dovodi u poziciju u kojoj je danas. A koliko je samo literature ispisano u pogled makedonskog, jezika, povijesti, povijesti kniževnosti. Zanemaruju se bitne činjenice da Makedonci u 19. stoljeću započinju borbu za svoj identitet, jezik , samobitnost. I tu ima puno pozitivnih rezultata koji su realizirani u manastiru Prohora Pčinjskog. Pristati na to da bugarska vojska nije okupirala Makedoniju, da makedonski nije književni jezik, da se bugariziraju najbolji makedonski revolucionari, da se zanemaruju učinci preporodnog razdoblja, ignoriraju žrtve Kresenskog i Ilindenskog ustanka, ignorira rad Blaže Koneskog i generacije makedonskih lingvista, opstruira i mijenja makedonska povijest po diktatu susjedne države, da se čini “kuš” i slijepo slušaju prijedlozi evropskih čelnika koji o Makedoniji i njenoj povijesti pojma nemaju! To jednostavno nije u redu, ako već rješavaš probleme jedne države i želiš je u svom okruženju onda odradi to u tradiciji najboljih evropskih vrijednosti a ne ucjenjuj i pritiskaj. Slava i hvala svim makedonskim intelektualcima i intelektualkama koji su ovih godina govorili znanje, srcem i dušom. Osobno mi je žao što Evropska unija i njeni vodeći ljudi nisu našli jedan racionalniji put prema rješenju makedonskog pitanja. Ovako se vraćamo dvjesta godina unatrag, više nisu Turci ali su vuci!
Горан Калоџера
